Prikaz slučaja “ukočenog vrata” iz prakse.
Ženska osoba u ranim tridesetima nakon običnog jutarnjeg oblačenja majice osjetila je jako veliku bol u vratu. Teško proveden dan, još teže provedena noć, ograničenost pokreta u svim smjerovima, osjećaj da se ne može ispraviti - antalgična postura i protrakcija glave.
Dolazi na pregled dan nakon pojave simptoma.
U anamnezi saznajem da je prije 2 godine imala sličnu situaciju i velike probleme s vratnom kralježnicom koji su trajali 6+ mjeseci. Čak je bila predložena operacija vratne kralježnice radi velike protruzije diska s radikularnim simptomima na nivou C5-C6. Zbog toga je vidno prestrašena jer ne želi ponovno proživljavati sličan scenarij.
Pregled:
Prvo su isključene crvene zastave
Anamneza sustava ne ukazuje na ništa značajno
Niska razina stresa, tjelesno aktivna, ergonomija na poslu odlična
Lokacija boli - tupa bol na desnoj posteriornoj strana vrata, od baze lubanje prema cijelom medijalnom rubu lopatice
Provocirajući pokreti - svi pokreti vrata, uz značajno ograničen opseg pokreta u svim smjerovima, posebno u laterofleksijama, rotaciji ipsilateralno i ekstenziji
Specijalni testovi:
- spurling test provocira bol kontralateralno bez radikularnih simptoma pa ćemo ga uzeti kao negativan
- Adson’s test negativan
- testovi neurodinamike teško izvodivi zbog ograničenosti pokreta, ali negativni u dozvoljenom opsegu pokreta
- testovi miotoma negativni, osim T1 na kontralateralnoj ruci
- testovi dermatoma negativni
- nema značajne triger točke koja bi reproducirala bol
- test ponavljajućih pokreta daje jasnu sliku preferiranog smjera (fleksija), fenomena centralizacije (fleksija) i periferizacije boli (ekstenzija)
Ovakva prezentacija sindroma se najčešće svrstava pod široke nazivnike kao što su “cervicalgia” ili “nespecifična bol u vratu”. Oba pojma označavaju da postoji bol u vratu i da ne znamo uzrok ni porijeklo simptoma. Kada se problem tako definira, ne preostaje ništa drugo nego i tretman postaviti nespecifično - razgovor s pacijentom, nespecifične vježbe, nespecifični tretmani.
Ako ovako gledamo na bolna stanja ne treba nas čuditi što su rezultati u kliničkoj praksi i u brojnim znanstvenim istraživanjima kroz zadnjih dvadesetak godina u najmanju ruku obeshrabrujući i neobećavajući.
Da li možemo prema rezultatima navedenih testova i prema navedenoj kliničkoj slici pretpostaviti nešto preciznije i kvalitetnije usmjeriti tretman?
Možemo započeti DEDUKCIJOM:
- Nema crvenih zastava ni znakova ozbiljne patologije
- Vjerojatno se ne radi o radikularnom sindromu jer klinička slika i testovi ne upućuju na to
- Vjerojatno se ne radi mišićnom spazmu jer ne postoji mišić kojeg možemo identificirati kao izvor boli
- Vjerojatno se ne radi o fasetnim zglobovima jer imamo fenomen centralizacije sindroma i preferirani pokret
- Sigurno se ne radi o psihosocijalnom problemu jer osoba nije pod stresom
- Bol je mehanička jer postoji preferirani smjer, postoji fenomen centralizacije i periferizacije boli, problem je nastao pokretom ujutro kada se događa većina problema s intervertebralnim diskovima. Prema radu Laslett i sur. 2004 ovakva klinička slika uz pozitivne rezultate testova, kod osoba koje nisu pod izrazitim stresom, ima specifičnost od 100% za DISKOGENU BOL. To je odlična vijest jer je prognoza za konzervativnu terapiju u ovakvom slučaju simptoma vrlo dobra!
Aka znamo što tražimo; ako poznajemo epidemiologiju, patologiju, kliničke slike najčešćih sindroma, valjanost kliničkih testova, možemo se daleko odmaknuti od popularnog i zastarjelog koncepta nespecifične boli u kralježnici. Možemo kvalitetnije usmjeriti rehabilitaciju i povećati ishode iznad “čekaj dok prođe i nemoj se stresirati, a ako ne prođe - operacija”.
Tretman je bio vrlo jednostavan - precizna i vrlo specifična kineziterapija koja odgovara pretpostavljenoj dijagnozi.
Odmah po završetku tretmana klijentica se osjećala bolje, lakše, uz smanjenje boli i povećanje opsega pokreta.
Najvažnije kod akutnih problema u kralježnici je da je dobila upute kako sama sebi pomoći, koje pokrete raditi, koje pokrete privremeno izbjegavati. Ključno je da razumije svoj problem i da shvati da je aktivno sudjelovanje u tretmanu apsolutno obavezno.
Najbolja psihološka intervencija i najveća motivacija za pacijenta je smanjenje simptoma.
Ako želite poboljšati kvalitetu kliničkih ishoda, povećati vlastitu sigurnost i preciznost u radu, pružiti klijentima kvalitetne informacije temeljene na znanstvenim spoznajama i kvalitetnom kliničkom rezoniranju, preporučamo vam naše seminare DIFERENCIJALNE DIJAGNOSTIKE.
www.propriocentar.com/diferencijalna-dijagnostika
Comments