Zašto je leđno plivanje najbolje za leđa?

Ako živite u Dalmaciji, vjerojatno vam je poznato da je leđno plivanje najbolje za rehabilitaciju kralježnice?

Ono što se zapitkuju stručnjaci za rehabilitaciju vježbanjem je

- OD KUD JE DOŠLA OVA TVRDNJA i koji je stručni smisao iza nje ?!

- Takve upute i informacije se ne uče na niti jednom fakultetu ili školi koja se bavi tretiranjem bolova u leđima i pitamo se s pravom od kud takva informacija?

- Takve upute nisu među niti jednim službenim uputama za tretiranje bolova u leđima.

- Takve upute nisu nikada prošle nikakvo istraživanje.

- Ne postoji nikakav anatomski, biomehanički, metodički ili bilo kakav stručni razlog zašto bi leđno plivanje bilo korisnije ili manje opasno od bilo kakvog drugog plivanja.

- Ne postoji nikakav dokaz ili smisao zbog kojeg bi plivanje bilo učinkovitije od bilo koje druge aerobne aktivnosti u tretiranju bolova u leđima (hodanja, vožnje bicikla i slično).

Nakon što smo iskritizirali sve, idemo probati malo kritički pogledati situaciju.

Plivanje je izvrsna aktivnost za rehabilitaciju brojnih problema lokomotornog sustava jer je smanjen otpor gravitacije, blagotvorno djeluje na umirivanje živčanog sustava i pomaže vratiti samopouzdanje u kretanje. 

Plivanje pak nije metoda kojom želimo rehabilitirati pokrete na kopnu jer su potpuno drugi uvjeti. Zbog toga ono može služiti kao dodatak ili kao početak rehabilitacije, nikako kao glavna metoda.

Zašto je leđno plivanje najbolje za rehabilitaciju kralježnice?

Jedan razlog koji mi pada na pamet zašto bi netko ovo tvrdio je taj što smatra da leđnim plivanjem smanjujemo mogućnost ekstenzije kralježnice i sukladno tome smanjujemo rizik od pojave bolova u leđima.

Drugi razlog je taj što je u leđnom plivanju manja ekstenzija vratne kralježnice u usporedbi s, recimo, prsnim plivanjem.

Problem koji se javlja u ovakvom pogledu na biomehaniku i rehabilitaciju kralježnice je taj što

VEĆINI LJUDI TREBA EKSTENZIJA u njihovoj rehabilitaciji i vraćanje, a ne IZBJEGAVANJE ekstenzije je ključno za brojne pacijente.

Radi se o vrlo čestoj pogrešci “stručnjaka” za rehabilitaciju.

Razmišljanje je ovakvo - više ljudi s bolovima u leđima ima problem (bol i ograničen pokret) s ekstenzijom (savijanjem u nazad) nego s fleksijom (pregibanjem prema naprijed), stoga je logično da izbjegavaju ono što im smeta (ekstenzija).

To je velika pogreška jer

1. Potrebno je prvo dijagnosticirati što osobi treba (ekstenzija ili fleksija) i da li je uopće povezano s bolovima u leđima koje osoba ima, a ne nasumično pretpostaviti da joj je potrebna fleksija i izbjegavanje ekstenzije.

2. Osobe sa smanjenom lumbalnom lordozom (manjkom ekstenzije) su statistički pod rizikom za razvoj bolova u leđima, a osobe s manjkom fleksije nisu pod rizikom. Ako ćemo slijepo propisivati određen pokret ili vježbu, svima jednako, redukcionistički i simplistički, onda bi “trebali” propisivati vježbe koje će sadržavati više ekstenzije.

3. Većina ljudi se ozljedi i “ukoči” fleksijom i poslovi u kojima je zastupljena ponavljajuća fleksija su rizičan faktor za pojavu bolova u leđima. Takvim osobama često postane teško raditi ekstenziju jer na nju nisu naviknuli, pa ju još više izbjegavaju, a fleksija im naizgled više odgovara. To što im više odgovara ne znači da od toga imaju i koristi. Stručnjaci za rehabilitaciju bi to trebali znati. Također trebali bi znati to potvrditi kroz dijagnostičke protokole.

Biomehanički problemi, II. dio

Osoba koja propisuje leđno plivanje za rehabilitaciju leđa (najčešće se radi o liječniku koji nije školovan za rehabilitaciju vježbanjem) smatra da osoba koja će izvoditi leđno plivanje dobro vlada tehnikom.

Pravilno leđno plivanje je tehnički jako zahtjevno. Održati položaj koji se smatra da će osoba napraviti dok pliva (bez pretjerane ekstenzije vratne i lumbalne kralježnice) malo tko u općoj populaciji može ako nije trenirao plivanje.

Još jedan suludi razlog za inzistiranje na ovoj vježbi.

Kada bi zaista to bila dobra uputa?

U slučaju simptomatske spinalne stenoze, vježbe ekstenzije i forsiranje ekstenzije je često kontraindicirano. U tom slučaju plivanje na leđima savršenom tehnikom može biti od koristi, a prsno plivanje u nekim slučajevima štetno.

Stenoza spinalnog kanala nije toliko česta u ukupnom broju problema s leđima i zahvaća dominantno stariju populaciju.

Na koji način plivati kod bolova u leđima?

Ako imate bolove u leđima, važno je da ostanete aktivni. Važno je i da odmarate i da držite ravnotežu između aktivnosti i odmora.

Aerobne vježbe su se pokazale iznimno korisne kao DODATAK vašoj rehabilitaciji. Svejedno je hoćete li plivati, hodati, planinariti, raditi u vrtu, čistiti dvorište, kositi travu, voziti bicikl, trčati…

Odaberite one aktivnosti u kojima se osjećate dobro. Važno je da radite i vježbate stvari u kojima se osjećate da imate sigurnost, kontrolu i da nemate strah. Strah od pokreta značajno zaustavlja vaš oporavak.

Metode vježbanja kao što su tai-chi, joga, pilates, DNS, Feldenkrais, somatske vježbe, vježbe disanja i slično pomoći će vam da vratite povjerenje u vlastito tijelo.

Konzultirajte se sa stručnjakom koji zna provjeriti da li je vježbanje uopće rješenje za vaše stanje ili vam treba neka druga vrsta rehabilitacije? 

Što se tiče plivanja, PLIVAJTE KAKO GOD ŽELITE dok god vam to plivanje ne stvara problem. Ne opterećujte se tehnikom, slušajte vlastito tijelo i pratite signale koje vam daje. Za jednu osobu će leđno plivanje biti dobro, za drugu ne, za jednu osobu će biti bolje prsno, za treću će biti svejedno kojim stilom pliva… Sami otkrijte koliko plivanja i kojim stilom vama najviše odgovara.

Što ako nemam gdje plivati?

Još jednom - plivanje nije ništa učinkovitije od bilo koje druge aktivnosti u rehabilitaciji leđa. Odaberite plivanje ako volite plivati i motivirani ste plivati.