Spondilolisteza je pomak jednog trupa kralješka u odnosu na susjedni kralježak (fotografija) i može uzrokovati mehaničke ili neurološke simptome i bol. Nastaje kongenitalno, stečeno ili idiopatski (nepoznatog uzroka nastanka). Klasificira se prema stupnju pomaka kralješka (Meyerding) (1).
Spondilolisteza nastaje najčešće u donjoj lumbalnoj kralježnici (L5-S1 i L4-L5), ali može se pojaviti i u vratnoj kralježnici. U gornjoj, torakalnoj kralježnici se pojavljuje rijetko, osim kod traumatskih ozljeda. (1)
Spondilolistezi najčešće prethodi spondiloliza.
Spondiloliza uključuje
Frakturirane dijelove “pars interarticularis” lumbalnih kralježaka (kongenitalno ili stečeno) - ishemija.
Posljedično je narušen integritet kralješka što može dovesti do pomaka ili “klizanja” kralješka što nazivamo spondilolisteza.
Posljedično nastaje jedna od najočitijih patologija nestabilnosti kralježnice.
Pomak kralješka može ići u dva smjera - najčešće prema naprijed (anterolisteza), a moguće je i prema nazad (retrolisteza) (2)
Važno je napomenuti da razina pomaka kralješka ne mora biti usko povezana s trajanjem oporavka i s razinom boli! (3) Slična situacija je s gotovo svim strukturalnim patologijama na lokomotornom sustavu - veća razina oštećenja ne mora značiti veću razinu boli. Bol je uvijek multifaktorijalna. Radi toga nam je potrebna kvalitetna dijagnostika, praćenje kliničke slike, praćenje komorbiditeta i povezanih simptoma, edukacija pacijenata i individualiziran pristup pacijentu.
Epidemiologija
Degenerativna spondilolisteza se primarno pojavljuje kod odraslih ljudi i češća je kod žena nego kod muškaraca, a rizik se povećava kod pretilih.
Ishemička spondilolisteza je češća kod adolescenata i mladih odraslih ljudi i može proći neprimijećeno i bez simptoma do odrasle dobi kada se mogu javiti simptomi. Procjene su da 6 - 7 % populacije razvija ish.sp. do 18. godine i oko 18% populacije odraslih koji su dijagnosticirani magnetskom rezonancom.
Displastična spondilolisteza je češća kod pedijatrijske populacije i zahvaća žene češće nego muškarce.
Najčešća lokacija je L5-S1 s pomakom kralješka L5 anteriorno u odnosu na S1. L4-L5 je sljedeća najčešća lokacija. (1)
Etiologija nastanka se najčešće klasificira prema “Wiltse klasifikaciji” i postoji 5 najvažnijih etiologija nastanka:
Degenerativna - nastaje degenerativnim promjenama na facetnim zglobovima i diskovima što uzrokuje nestabilnost kralješka i pomak prema naprijed.
Ishemička - nastaje oštećenjem pars interarticularis. Uzrok nastanka je nepoznat, ali povezuje se s mikrotraumama u adolescenciji povezanih sa sportovima kao što su hrvanje, nogomet i gimnastika u kojima se događaju učestale ekstenzije lumbalne kralježnice.
Traumatska - nastaje ozljedom odnosno traumom
Displastična - kongenitalna - uzrokuje ju urođen nepovoljan položaj facetnih zglobova.
Patološka - nastaje sistemskim problemima kao što su degeneracije kostiju, upale, neoplazam ili druga bolest. (1)
Dodatni rizični faktori za spondilolistezu su postojeća spondiloza, skolioza ili spina bifida occulta na nivou S1. (1)
Simptomi spondilolisteze (4)
Pacijenti uglavnom imaju lokaliziranu lumbalnu bol kod lumbalne spondilolisteze i lokalnu cervikalnu bol kod cervikalne spondilolisteze. Bol najčešće varira u intenzitetu.
Bol se pojačava prilikom fleksije i ekstenzije na zahvaćenom kralješku, što uzrokuje mehaničku bol od pokreta, što posljedično smanjuje opseg pokreta.
Bol se može reproducirati direktnim pritiskom na zahvaćeni kralježak.
Bol može biti i radikularna po svojoj prirodi zbog pritiska na zahvaćene korijene živaca uzrokovane suženjem foramena translacijom kralješka, povezanom protruzijom diska ili centralnom stenozom kanala.
Bol se često može olakšati u određenim položajima kao što je ležanje na leđima. Ležanjem na leđima smanjuje se anteriorni pomak kralješka što smanjuje pritisak na zahvaćene koštane strukture, povećava se otvor spinalnog kanala ili neuralnog foramena.
Bol u donjem dijelu leđa.
Atrofija mišića, slabost mišića.
Tenzija u mišićima zadnje lože, spazam mišića zadnje lože.
Poremećaji koordinacije i ravnoteže, poteškoće u hodanju.
Rijetko gubitak kontrole nad mokrenjem. (1)
Za diferencijalnu dijagnostiku preporučujemo:
Znanstvene radove 5. i 6.
Step off Sign
Podizanje pružene noge
Uvježbavanje vještine palpacije
Liječenje i tretman
Fizikalna terapija
Spondilolisteza se prvo treba tretirati konzervativnom terapijom (fizikalna terapija, odmor, protuupalni lijekovi, edukacija pacijenta) (7, 8)
Evaluacija i korekcija neurološkog tonusa i funkcije mišića (Proprio Centar - P-DTR ®)
Planiran i programiran program kineziterapije s naglaskom na uspostavljanje mišićne ravnoteže, a ne snage (9).
Kvalitetan, znanstveno usmjeren program vježbi trebao bi se sastojati od:
Izometričkih i izotoničkih vježbi za jačanje glavnih mišića trupa koji stabiliziraju kralježnicu. Kontrolirane vježbe utječu i na smanjenje boli (10, 11, 12)
Specifičnih vježbi stabilizacije trupa (13, 14) (Proprio Centar, Dymanic Neuromuscular Stabilisation program)
Vježbi u ležećem položaju, osobito ako takav položaj smanjuje simptome
Rehabilitacija hoda (Proprio Centar, Anatomy in Motion program)
Vježbe ravnoteže
Trening izdržljivosti mišića, vrlo koristan u tretiranju kronične boli u leđima (11, 15)
Trening srčano-dišnih kapaciteta - sportaši s spondilolizom i prvim stupnjem spondilolisteze mogu sudjelovati u svim sportskim aktivnostima, ali s oprezom na aktivnosti koje mogu prouzročiti traume radi repetitivnih fleksija, hiperekstenzija i rotacija (npr. gimnastika, hrvanje, plivanje leptir/dupin stilom). Sportaši klasificirani 2.,3. i 4. stupnjem spondilolisteze mogu sudjelovati u sportskim aktivnostima, ali uz stručni nadzor i preporuke stručnjaka. Sigurne aktivnosti su hodanje, brzo hodanje, plivanje, planinarenje. Program trčanja treba provoditi s dozom opreza.
Dodatne opcije tretmana su:
P-DTR, Osteopatski tretmani, Bowen i Emmett terapija za poboljšanje funkcije i smanjenje boli (Proprio Centar)
Edukacija pacijenta o boli, rizicima i mogućim ishodima terapije
Edukacija pacijenta o dnevnim posturalnim navikama i tehnikama podizanja teškog tereta (11, 16, 17)
Menadžment katastrofiziranja, negativnih misli i straha od pokreta koji mogu povećati osjetljivost živčanog sustava i usporiti oporavak
Operativno liječenje
Tek ako se konzervativno liječenje pokaže neuspješnim (10-15% pacijenata), preporuča se operativni zahvat.
Trenutno nema definiranog standarda za operativni zahvat i koriste se različite metode.
Spondilolisteze češće zahtjevaju operativni zahvat od spondiloza. (1, 18)
NAJVAŽNIJA PORUKA
Spondiloliza i spondilolisteza su stanja koja ne znače osudu za život u boli! Velik je broj ljudi koji žive i ne znaju da imaju navedeni "problem" jer nemaju simptome. Konzervativna terapija (fizikalna terapija, vježbe i edukacija) je vrlo učinkovita metoda u tretiranju navedenih stanja! U našem iskustvu u radu smo vidjeli, tretirali i susreli brojne klijente koji su se vrlo uspješno oporavili. Opcija za tretiranje je mnogo, potrebna je ustrajnost, želja, volja i povratak u aktivan stil života!
Slobodno nam se obratite pitanjima na email info@propriocentar.com ili rezervirajte pregled preko naše web stranice (rezerviraj termin). Rado ćemo za vas osmisliti plan i program povratka u život bez boli!
Literatura
Tenny S, Gillis CC. Spondylolisthesis. InStatPearls [Internet] 2019 Mar 27. StatPearls Publishing. Available from:https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK430767/ (last accessed 26.1.2020)
O’sullivan RCT, Iguchi T. et al., Lumbar multilevel degenerative spondylolisthesis: radiological evaluation and factors related to anterolisthesis and retrolisthesis, J Spinal Disord Tech. 2002. Apr;15(2):93-9
Iguchi T. et al., Lumbar multilevel degenerative spondylolisthesis: radiological evaluation and factors related to anterolisthesis and retrolisthesis, J Spinal Disord Tech. 2002. Apr;15(2):93-9
Antony Wicker et al; Spondylolysis and spondylolisthesis in sports; International SportMed Journal, Vol. 9 No.2, 2008 pp.74-7
Tsirikos AI, Garrido EG. Spondylolysis and spondylolisthesis in children and adolescents. J Bone Joint Surg Br. 2010 Jun;92(6):751-9. doi: 10.1302/0301-620X.92B6.23014
Thein-Nissenbaum J, Boissonnault WG. Differential diagnosis of spondylolysis in a patient with chronic low back pain. J Orthop Sports Phys Ther. 2005 May;35(5):319-26
Serena S. Hu et al., Spondylolisthesis and Spondylolysis, J Bone Joint Surg Am, 2008 Mar 01;90(3):656-671
Kalpakcioglua B. et al; Determination of spondylolisthesis in low back pain by clinical evaluation; Journal of Back and Musculoskeletal Rehabilitation 22 (2009) 27–32
Nava-Bringasa T.I. et al; Association of strength, muscle balance, and atrophy with pain and function in patients with degenerative spondylolisthesis; Journal of Back and Musculoskeletal Rehabilitation 27 (2014) 371–376
Jerrad MD. Et al., Bony Healing in a Patient with Bilateral L5 Spondylolysis. Current Sports Medicine Reports, (2005) 35-37.
Van Tulder M.W. et al, Conservative treatment of acute and chronic nonspecific low back pain. A systematic review of randomized controlled trials of the most common interventions, Spine, 1997; 22(18): 2128-2156
Sinaki M. et al. Lumbar spondylolisthesis: retrospective comparison and three year follow-up of two conservative treatment programs. Arch Phys Med Rehabil 1989 70:594-598.
Paulo H Ferreira et al.; Specific stabilisation exercise for spinal and pelvic pain: A systematic review; Australian Journal of Physiotherapy 2006 Vol. 52
Nava-Bringasa T.I. et al; Association of strength, muscle balance, and atrophy with pain and function in patients with degenerative spondylolisthesis; Journal of Back and Musculoskeletal Rehabilitation 27 (2014) 371–376
Jerrad MD. Et al., Bony Healing in a Patient with Bilateral L5 Spondylolysis. Current Sports Medicine Reports, (2005) 35-37.
Agabegi SS, Fischgrund JS. Contemporary management of isthmic spondylolisthesis: pediatric and adult. The Spine Journal, 2010, 530-543.
Margaret L. McNeely et al.; A systematic review of physiotherapy for spondylolysis and spondylolisthesis; Manual Therapy (2003) 8(2), 80–91.)
James N. Weinstein, Surgical versus Nonsurgical Treatment for Lumbar Degenerative Spondylolisthesis,New England Journal of Medicine. May 2007; 356:2257-2270.
Comments